Zasavica - vizitorski centar Zasavica - čamci Zasavica - priroda Zasavica - ptica Zasavica - ptica Zasavica - vizitorski centar Zasavica - vizitorski centar
Pogled na Zasavicu s Vizitorskog centra
Pogled na čamce s Vizitorskog centra
Priroda Zasavice
Ptica na Zasavici
Ptica na Zasavici
Zasavica - pogled na Vizitorski centar
Zasavica - pogled na Vizitorski centar

Šumska vegetacija

Šumsku vegetaciju izgrađuju razne hidrofilne šume poljskog jasena sa različitim učešćem topole, vrbe i crne jove. Na aluvijalnim gredama pojavljuju se zajednice hrasta lužnjaka i graba (Genisto elatae-Quercetum Horv. 1938 subass. Carpinetosum betuli Vuk. 1958) kao i lipe, lužnjaka i cera (Rusco aculeati-Tilio-Querce-tum Erd.1955. – Erdeši,ae.al 2001). Ukupna šumovitost rezervata iznosi 16,74%. Od 1962. god. na potesu Vrbovac započeto je plantažno gajenje vrbe i euroameričke hibridne topole na površini od 110 ha u vlasništvu ŠG Sremska Mitrovica. Da su hrastovi bili i ranije duž Zasavice ukazuju nam stara stabla zatrpana u tresetu i mulju. Tokom šetnje kroz šumu pored hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) možemo naići i na cer (Quercus cerris L.), jasen (Fraxinus angustifolia L.), brest ves (Ulmus effusa L.) i divlju krušku (Pirus pirastri L.). U priobalnom pojasu gde je izražena tresetna zona, na muljevito plavnom zemljištu raste crna jova (joha) (Alnus glutinosa L.), koja na korenu ima kvržice sa azoto-fiksatornim bakterijama koje imaju sposobnost da vezuju slobodan azot. Od žbunastih vrsta u hrastovim i jasenovim šumama srećemo lesku (Corylus avellana L.), kuriku (Evonimus europeus L.), pasdren (Rhamnus cathartica L.). Već u rano proleće šuma počinje da se budi i pojavljuju se prve prolećnice kao što su žuta breberina (Amemona ranunculiodes L.), mlada (Corydalis cava Vent), đurđevak (Convallaria majalis L.) i niksica (Scilia bifolia L.) sa azurnoplavim cvetom, koje se ubrzo povuku, a kasnije njihovo mesto zauzimaju vrste poput ljuskavca (Physalis alkekengii L.), zeljastog pavita (Clematis integrifolia L.) i kozlaca (Arum maculatum L.).

U preostalim fragmentima hrastovih šuma pronađena je jedna orhideja i njena srodnica. Iz Fam.Orchidaceae-prave orhideje zabeležena je vrsta: Cephalanthera alba (Cr.) Simk 1886 – Radi se o višegodišnjoj biljci, visine do 60 cm, sa koso stršećim lancetastim listovima. Cvast (cvet) klasolika sa 20 malih belih cvetova koji se javljaju od maja do avgusta. Pripada srednjeevropskim vrstama. Dosad prema Flori Srbije (1986) ova vrsta orhideje je nalažena na Fruškoj gori a prema Flori Srema (1991) naseljava šume hrasta lužnjaka,lipe sa kostrikom. Areal ove vrste je Evroazija sa istočnim granicama na Uralu, Kavkazu i u Sibiru. Ova orhideja ima iskidan areal, u Fruškoj gori je retka biljka, ima diferenciralni karakter za floru njenog zapadnog regiona gde se nalazi u fazi spontanog izumiranja.

Morfološki slična pravim orhidejama a zabeležena u rezervatu je vrsta: Orobanche luteum L.- ljubičasta vodnjača Ovaj rod obuhvata veći broj bezhlorofilnih parazitskih vrsta koje se razvijaju na korenu raznih biljaka. Biljka do 60 cm visine, stablo nerazgranato ljubičasto ili ljubičastopurpurno brašnasto dlakavo. Klas cilindričan sa više malih cvetova. Cveta od juna do jula. Naseljava obodni deo ravnog Srema i predstavlja subpontsko-submedite-ransku vrstu. Raste od nizijskih do planinskih terena u šumi ili na mestima gde je nekad bila šuma tzv.iskrčevinama, pojedinačno ili u manjim grupama. Predstavlja indikatorsku vrstu za livadske zajednice nastale antropogenim putem tj. aktivnim i intenzivnim čovekovim delovanjem.

Be Sociable, Share!